ISSN 2232-9080
Sažetak: Mostovi iz osmanskog perioda predstavljaju remek djelo ne samo tadašnjeg graditeljstva nego i današnjice zahvaljujući metodologiji izgradnje. Moderna arhitektura je nezamisliva bez povijesne pozadine. Konstrukcije su među najtrajnijim svjedocima povijesti - one pružaju pouzdane informacije o stvaralačkim moćima toga vremena. Utvrđivanje trenutnog stanja konstrukcije i provođenje određenih mjera restauracije je jedini način očuvanja ovih objekata za nadolazeće generacije. Ovdje će se dati osvrt na tri mosta koja su jedinstvena i prepoznatljiva, a nalaze se na značajnim pravcima tj. na mostarskoj džadi i carigradskom drumu. Sva tri mosta bila su izložena sličnim djelovanjima, oštećena tijekom vremena, sanirana i rekonstruirana na načine koji će se kasnije pokazati neadekvatnim i koji su na određeni način narušili njihov autentični izgled, a u nekim slučajevima čak i doprinijeli daljnjoj degradaciji. No, zahvaljujući osiguranim financijskim sredstvima vraćeni su u prvobitno stanje - pješački most i ponovno zasijali svojom punom ljepotom iznad rijeka. U dijelu dva ovoga rada prikazati će se metodologija izrade i specifičnosti materijala od kojih su građeni mostovi, te dati osvrt na materijale koji s trebaju koristiti prilikom rekonstrukcije.
Ključne riječi: kulturno povijesno naslijeđe, osmanski period, mostovi, načini rekonstrukcije, dejstvo, kamen