Sažetak: Vodotok Topala je smješten unutar hidrografske mreže sliva Ričine, koji pripada pojasu središnjeg dinarskog krša. Kroz rad se primjenom osnovnih hidroloških obrada i uz relativno kratke i nepotpune vremenske serije, pokušalo doći do podatka o velikim vodama za potrebe regulacije korita rijeke Topale od Brane Rastovača do spoja s rijekom Ričinom. Pošto mjerenja ne postoje, do veličine vodnih valova je bilo moguće doći samo indirektnim putem, primjenom neke od postojećih empirijskih metoda. Primijenjena je SCS metoda koja se koristi modelom sintetičkog jediničnog hidrograma koji se zasniva na ovisnosti ključnih parametara hidrograma (vremena podizanja, maksimalne protoke i vremena opadanja ili recesije) o fizičko-geografskim karakteristikama sliva i trajanju kiše. 
Primjenom SCS metode, a respektirajući navedeno, kao mjerodavna velika voda za dimenzioniranje korita Topale na dionici od brane Rastovača do ušća u Ričinu je usvojen protok od 14 m3/s. Ovakvo rješenje u potpunosti uvažava postojeće kapacitete evakuacijskih objekata na brani te je istovremeno i dovoljno fleksibilno, jer praktično omogućava ispuštanje vode iz akumulacije Rastovača kroz oba ispusta u svim uvjetima, dakle, neovisno o ispunjenosti korita Topale na nizvodnoj dionici, budući je projektirana protočnost veća od kapaciteta oba ispusta i 100 godišnje velike vode nizvodne dionice Topale.

Ključne riječi: sliv, krš, regulacija, hidrološka analiza, SCS metoda, mjerodavan protok

PDF Cijeli rad (HR)