Sažetak: Kamen kao osnovni gradbeni element dvaju istaknutih primjera hrvatske međuratne sakralne arhitekture važan je ne samo u njihovu oblikovnom, već i u simboličkom značenju.
1930-e godine obilježavali su vladajući stilovi internacionalnog funkcionalizma moderne arhitekture u svijetu, Europi i u Hrvatskoj, no dva odabrana primjera suvremeno oblikovane arhitekture u kamenu potvrđuju opstojnost jakog i neovisnog smjera u hrvatskom graditeljstvu, koji je rezultirao i prepoznatljivom hrvatskom inačicom arhitektonske moderne.
Crkva Gospe od Zdravlja u Splitu, ostvarena principom arhitektonske sinteze reduciranog klasicizma i obilježja vladajućeg modernizma, te Kapela Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata u Zagrebu, kao primjer suvremene interpretacije tradicijske i povijesne sakralne gradnje kontinentalne Hrvatske, postale su tako izričajima za sebe, a ne primjerima pukih oblikovnih reinterpretiranja povijesnog arhitektonskog inventara.
Pritom su se, tada mladi, arhitekti Juraj Denzler i Lavoslav Horvat javnosti i struci predstavili ne samo kao zreli projektanti, već i kao vrhunski majstori izvedbe u velikom i malom mjerilu. Njihova, pak, sjajna regionalno obilježena sakralna arhitektura opravdano i danas zauzima najviša mjesta pri vrijednosnom sagledavanju hrvatskih arhitektonskih ostvarenja dvadesetog stoljeća uopće.

Ključne riječi: hrvatska moderna arhitektura; kamen; Juraj Denzler; Lavoslav Horvat; Kapela Majke Božje Sljemenske; Crkva Gospe od Zdravlja; Zagreb; Split; 1930-e godine

PDF Cijeli rad (HR)