Sažetak: U razdoblju između dvaju svjetskih ratova Zagreb nema generalnu regulatornu osnovu prema kojoj bi se razvijao. Za pojedine predjele izrađuju se parcijalne regulatorne osnove. Zapadni dio grada koji je omeđen Ulicom Republike Austrije na istoku, Ilicom na sjeveru, željezničkom prugom na jugu i potokom Črnomercom na zapadu te koji je bio uključen još u Regulatornoj osnovi iz 1887. godine kao produžetak Donjega grada gradi se interpoliranjem blokova prema nekoliko regulatornih osnova izrađenih za pojedine predjele. Industrijski kompleksi, koji tada imaju prednost pred vojnim, u urbanističkom smislu nisu ostavili značajniji gradotvorni element, a iznimke su rijetke, poput upravne zgrade Tvornice “Hinka Francka sinovi d.d.”. Izgradnja u zapadnom dijelu Zagreba između dvaju svjetskih ratova nižih je oblikovnih i u građevinskom smislu manje kvalitetnih dosega od prethodne epohe.
Ključne riječi: Zagreb, Regulatorne osnove Zagreba, Industrijska arhitektura između dvaju svjetskih ratova, Međunarodni natječaj za Regulatornu osnovu Zagreba 1930./1931.