Sažetak: Megalitska (megalitička ili megalitna) arhitektura odnosi se na niz drevnih kamenih spomenika divovskih dimenzija, za čiju gradnju je korišteno gotovo neobrađeno pojedinačno kamenje ili kamenje grupirano u određene strukture, ali i na brojne građevine novijih kultura i civilizacija, tzv. „razvijenije arhitekture“, koje su izgrađene u potpunosti ili dijelom od velikih kamenih blokova, najčešće pravilnog geometrijskog oblika, u tehnici suhozida, mase u tonama, u desecima tona, čak i u stotinama tona, čija golema masa otvara pitanje njihovog transporta i ugradbe. U prvom dijelu rada su prikazane „megalitske“ građevine mikenske civilizacije, nazvane „kiklopskim“ jer su stari Grci smatrali da su tako velikim kamenim blokovima mogli graditi samo Kiklopi. Dakle, „kiklopsko zdanje“ je megalitsko, ali nije svako megalitsko zdanje „kiklopsko“, pa je za građevine koje s. mikenskom Grčkom nemaju veze bolje primjenjivati opći termin „megalitski“, kao na pr. u slučaju megalitskog obrambenog zida starog helenističkog grada Daorsona kod Stoca. U drugom dijelu rada prikazane su neke poznate građevine u Južnoj Americi, ali i u libanonskom Baalbeku, gdje su u jugozapadni zid ugrađena 3 isklesana divovska megalitska bloka zvana Triliti (Trilithon), vjerojatno najveći kameni blokovi koje je izradio i podigao čovjek, mase oko 800 t, kao i suhozidni zidovi megalitskih građevina u Peruu, koji su se zbog svoje fleksibilnosti i tehnike duplog prianjajućeg zida održali u područjima gdje potresi nisu rijetka pojava.
Ključne riječi: Megalit, megalitska, megalitička, megalitna, arhitektura/građevina, „kiklopske“, mikenske, Daorson, Baalbek, Triliti, Peru