Sažetak: Izgradnja stambenih zgrada u zapadnom dijelu Ilice od Kolodvorske ceste, otvorene 1862. uoči puštanja u promet Južnog (danas Zapadnog) kolodvora do potoka Črnomerca, do kojeg od kraja 19. stoljeća seže gradska međa na zapadu, slijedi plan Regulatorne osnove iz 1887. Prema njoj je taj dio grada planiran u 12 novih blokova kao produžetak Donjeg grada. Prije i uoči donošenja Osnove iz 1887. zapadni dio Ilice izgrađen je zgradama ruralnoga tipa. Rezidencijalni potez stambenih zgrada gradi se u narednim desetljećima, ali najekskluzivnije zgrade i kompleksi poput uglovnice Jaroslava Kralika i stambeno-poslovnog kompleksa Adolfa Müllera nisu realizirani. Realizacije i nerealizirani projekti historicističke epohe (kasnije i secesije) od kraja 19. stoljeća do Prvoga svjetskog rata najkvalitetnije su graditeljsko razdoblje. Kvalitativno i kvantitativno u projektiranju i izvedbi stambenih zgrada prednjače građevinska poduzetništva „Kralik i drugovi” (Jaroslav Kralik) i „Bösenbacher & Brkić”, u kojem je projektant Hinko Rieszner.
Ključne riječi: Zagreb, Ilica, Ilica gornja, zapadni dio Zagreba, Jaroslav Kralik, Adolf Müller, Hinko Rieszner, „Bösenbacher & Brkić”